Potkraj prošle godine u izdanju Medicinske naklade iz Zagreba i Psihijatrijske bolnice Vrapče realiziran je sveučilišni udžbenik Medicinskog fakulteta u Zagre­bu “Nuspojave psihofarmaka”. Knjiga je vrlo aktualna jer dosad nije postojala knjiga o toj temi na hrvatskom tržištu. Potreba za promoviranjem odgovarajućeg liječenja mentalnih poremećaja danas je prioritet. Pokazalo se da većina psihofarmaka iz iste skupine ima sličnu učinkovitost, ali postoje razlike u profilu nuspojava. S obzirom da nuspojave utječu na surad­ljivost bolesnika, a time i na učinkovitost liječenja, važno ih je na vrijeme prepoznati kako bi bile izbjeg­nute, a njihov štetni učinak umanjen.

Cijenjeni su autori tematiku knjige prezentirali na znanstven i stručan način. Podaci prezentirani u knjizi temeljeni su na podacima iz literature, te vlastitim opažanjima tijekom svakodnevne kliničke prakse i znanstvenih praćenja.

U udžbeniku nakon uvoda slijede definicije svih važnih pojmova korištenih u knjizi, što olakšava praćenje daljnjeg teksta. Slijedi pregled zakonskih odredbi vezanih uz praćenje i prijavljivanje nuspojava. Navedene su i preporuke Nacionalnog centra za praćenje nuspojava lijekova i medicinskih proizvoda Republike Hrvatske. Također su navedene osnovne me­tode prikupljanja podataka o nuspojavama i glavni ciljevi praćenja nuspojava. Nadalje, opisane su faze pretkliničkih i kliničkih ispiti­vanja te dani dijagnostički kriteriji prema Međunarodnoj klasi­ fikaciji bolesti (MKB-10).

Slijedi opis nuspojava psihofarmaka prema pojedinim skupina­ma lijekova, što je i osnovna tema ove knjige. Opisane su nuspojave koje se javljaju tijekom terapije antipsihoticima, antidepresivima, stabilizatorima raspoloženja, benzodiazepinima i njihovim agonis­tima, lijekovima protiv demencije, lijekovima za liječenje poreme­ćaja pokreta, kao i ostalim lijekovima koji se koriste tijekom liječenja mentalnih poremećaja.

Nuspojave koje se javljaju tijekom terapije psihofarmacima podi­jeljene su na poremećaje pokreta, što uključuje ekstrapiramidne nuspojave (parkinsonizam, distoniju, akatiziju i tardivnu diskine­ziju). Slijede nuspojave koje se odnose na promjene tjelesne težine i metaboličke promjene. U knjizi su detaljno opisane endokrinološke, seksualne, kardiovaskularne, gastrointestinalne, hematološke, der­matološke, okulističke i ostale nuspojave koje se javljaju tijekom terapije psihofarmacima. Posebna vrijednost knjige je u tome što su profili nuspojava psihofarmaka prikazani i tablično, što olakšava čitanje teksta. Prikazane su i strukturne formule lijekova, što prido­nosi zanimljivosti i kvaliteti knjige. Također, prikazan je receptorski afinitet pojedinih skupina psihofarmaka, što pridonosi razumijeva­nju mehanizma nastanka pojedinih nuspojava.

Autori su imali u vidu da su starije osobe osjetljivije na nuspoja­ve te su u posebnom poglavlju obrađene nuspojave psihofarmaka u starijoj populaciji. Naglašeno je da bi liječenje starijih bolesnika trebalo počinjati manjim dozama, te ih povećavati sporije nego kod mladih dobnih skupina, do postizavanja tera­pijskog odgovora.

Opisana su i stanja koja mogu imati utjecaj na pri­hvaćanje preporučenog liječenja, te su stoga značajna u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Autori su učinili i korak dalje te su uz opise pojedinih nuspojava psi­hofarmaka opisali i terapijske mogućnosti u liječe­nju nuspojava psihofarmaka. Opisane su terapijske mogućnosti u liječenju parkinsonizma, akutne dis­tonije, akatizije, tardivne diskinezije te malignog neuroleptičkog sindroma.

Značaj ove knjige ogleda se i u tome što su autori, svjesni njihovog značaja, opisali i interakcije psiho­farmaka s ostalim lijekovima. Tablično su prikazane interakcije cikličkih antidepresiva s lijekovima iz drugih skupina, potom interakcije inhibitora ponovne pohrane serotonina s lijekovima iz drugih skupina, kao i interakcije lijekova s inhibitorima monoaminooksidaze. Od interakcija, još su opisane interakcije lijekova s litijem, benzodiazepinima, psihostimulansima, stabilizatorima raspoloženja.

Udžbenik je vrlo praktičan jer donosi primjere testova i skala koje su važne u evaluaciji nuspojava u svakodnevnom kliničkom radu. 

Predgovor prof. dr. sc. Vere Folnegović-Šmalc s navedenom refe­rentnom literaturom izvrsno uvodi čitatelja u tematiku i problema­tiku nuspojava psihofarmaka te daje uvid u dosadašnju izdavačku djelatnost Psihijatrijske bolnice Vrapče.

Zaključno, riječ je o udžbeniku koji na jednome mjestu objedi­njuje najvažnije nuspojave tijekom primjene psihofarmaka te pred­stavlja važan izvor znanja za sve profesionalce uključene u liječenje i brigu o bolesnicima s duševnim poremećajima. Ovo je prva knjiga na našem jeziku koja opširno i svestrano izdvaja nuspojave, ali ma­terija ostaje uključena u cjelokupni kontekst psihofarmakoterapije. Bilo bi jako dobro, a nadasve korisno, kada bi i iz drugih područja medicine postojale ovakve knjige koje bi na jednom mjestu sažele ovaj fenomen. Još jednom, svaka pohvala autorima, kao i izdavačima.

prim. dr. sc. Ljubomir Radovančević