Pojava ove knjige unijet će utjehu, distribuirati psihotera­piju i općenito verbalnu pomoć te dati mnogo dragocjenih savjeta  potrebitim  obiteljima  čiji  je  član  obolio  od  Alzheimerove bolesti.

Niže se 20 obiteljskih priča, ispovijedi supruga oboljelih, krcatih dirljivošću, punih emocionalnog tona i korisnih savjeta onima koje je pogodila ista sudbina.

Tu je prije svega autorica Ljiljana-Lili, koja je prvi „pio­nir priče”, a onda su  tu:  Štefka  Lukić  Zlobec,  Katarina, Mira, Marica, Vjera, Ivan, Ada, Dubravka, eva Železnik, Marina, Petar, Ana, Maja, Antun, Marija, Lana,  Ružica, Ančica i Manja koji su svi iskreno iznijeli svoja iskustva s oboljelima i problemima.

Navedene povijesti bolesti (ne u kliničkom smislu) is­povijedi su i sjećanja skrbnika i njegovatelja/ica – bračnih partnera oboljelih te roditelja.

Knjiga će biti korisna potencijalnim i recentnim pomagate­ ljima, bilo profesionalnima kao udžbenik medicinskim se­strama i tehničarima, liječnicima, psiholozima, edukacijskim rehabilitatorima, kao i studentima tih i srodnih struka, volon­terima te onim rođacima koje je pogodila ta nemila sudbina.

Svojevrsno je svjedočanstvo o relativno uspješnom, opti­ mističnom svladavanju neminovnih patnja, tužne sudbine… Spomen je nesebične skrbi, vraćanja dugova koje svi imaju prema oboljelima iz prijašnjega zdravog života. ,Ljudi odla­ze na grobove svojih umrlih na dan Svih svetih, ali bolje je revanširati se oboljelima za života, dati doprinose djeci, unucima koje su ostavili oboljeli što su umrli.

Kolekcionirano je ovdje 20 sudbina iz realiteta koje su iznijeli bližnji bolesnika. Tu su korisni savjeti budućim po­tencijalnim laičkim i profesionalnim njegovateljima. Ima u ovoj knjizi i dosta natruha liječničke stručnosti, jer se iz krhotina ovih ispovijedi kristaliziraju činjenice koje će pomoći poznavateljima ove teške i infaustne, za sada nesvladive bolesti. Ova vrlo informativna knjiga hibridno je djelo nekoliko članaka, intervjua koje je u razgovoru s njegovateljima prikupila Ljiljana Kerepčić Ratkaj, supruga preminulog bolesnika od Alzheimerove bolesti – primari­jusa, dr. sc. Ivana Kerepčića, neuropsihijatra, prvog doktora znanosti Neuropsihijatrijske bolnice Popovača, poslije i ravnatelja te bolnice.

Gospođa Kerepčić prikupila je ispovijedi njegovatelja o bolesnicima sličnih sudbina kao što je bila i njezina. Njihovi bračni partneri ili roditelji oboljeli od ove infaustne bolesti bili su poticaj za pisanje.

Knjiga je ilustrirana sa 7 slika koje je naslikala gospođa Kerepčić koja se bavi slikanjem već 40 godina te pisanjem poezije i proze.

Slike su apstraktnog karaktera: upotrijebljena je tehnika “-slijevanja, prskanja, mrlja, enformela, tasizma, tamnije de­presivne intonacije, horizontalnih i kružnih poteza kista na timidnom fonu kapanjem zagasitih valera. Jedna je slika plakat prijašnje njezine izložbe impresionističkih obilježja.

Poseban su dio su 4 slike koje pripadaju Zvonku Ozmecu iz prijašnjega znanstvenog članka prof. dr. sc. Nine Mimice, djelomično apstraktne, s uvrštenim likovima.

Dokaz je to kako likovna terapija može biti paradigmatič­ na metoda izbora i uspjeha Alzheimerovih bolesnika palija­tivne provenijencije.

U knjigu su uvrštene i dvije pjesme Lj. Kerepčić: ,,Za­robljen” i „Tvoje misli” iz njezine zbirke „Pjesme ljubavi za Ivana”, koja je poetska kolekcija posvećena Njezinu obolje­lom, umirućem suprugu.

Uloga je prof. dr. sc. Ninoslava Mimice bila definitivno ostvarenje knjige pisanjem popratnih stručnih tekstova i njezinim finaliziranjem pri adekvatnom izdavaču.

Recenzenti su bili: prof. dr. se. Vlado Jukić, prof. dr. se. Veljka Đorđević i primarijus, dr. Marina Kovač, psihijatar.

Knjiga je ilustrirana i dobrodošla njegovateljima/cama , članovima obitelji, jer prezentira neposredna i životna isku­stva uz bolesnike, njihovu skrb, brigu, bol, strpljivost, tole­ ranciju, ljubav, empatiju…

Prim. dr. se. Ljubomir Radovančević